SREDNJA RAZINA

Račun (faktura)

Račun (faktura) je knjigovodstvena isprava kojom izdavatelj potvrđuje isporuku robe ili usluge te od primatelja potražuje plaćanje. Mora sadržavati zakonom propisane elemente i predstavlja osnovu za evidentiranje prihoda, troškova i poreznih obveza.

DEFINICIJA

Račun je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu. Računom se smatra i svaka isprava ili obavijest koja mijenja prvobitni račun i koja se izričito i nedvojbeno odnosi na njega.

Porezna uprava; porezna-uprava.gov.hr

Obvezni elementi računa / sadržaj računa

U razdoblju od 2024., došlo je do važnih regulatornih promjena koje su utjecale na način izdavanja računa. Uveden je novi Zakon o računovodstvu, nova KPD 2025 klasifikacija, više izmjena Zakona o PDV-u te potpuno novi Zakon o fiskalizaciji s provedbenim pravilnikom za eRačun.

Sama lista „klasičnih” obveznih elemenata računa pritom je ostala uglavnom ista. Međutim, okruženje u kojem se račun izdaje, prenosi, fiskalizira i arhivira, postalo je preciznije normirano. Drugim riječima, račun je i dalje porezni i računovodstveni dokument, ali se od 2025./2026. premješta u strukturirani, strojno obradiv i fiskalno prijavljen okvir.

Tablica prikazuje osnovne obvezne elemente računa koji vrijede u većini poslovnih situacija, bez obzira na to radi li se o eRačunu ili drugom obliku računa.

Vidljivo je da svaki račun mora sadržavati osnovne identifikacijske i financijske podatke, poput broja računa, datuma izdavanja, podataka o izdavatelju te opisa isporučene robe ili usluge.

Poseban naglasak je na:

jedinstvenom i slijednom broju računa, koji omogućuje praćenje i kontrolu

jasnom opisu i količini, kako bi transakcija bila nedvojbeno razumljiva

ispravnom prikazu osnovice i PDV-a, koji ovisi o poreznom statusu izdavatelja

Ovi elementi smatraju se temeljem svakog ispravnog računa, dok se dodatni podaci (npr. fiskalni elementi ili posebne napomene) nadograđuju ovisno o konkretnoj poslovnoj situaciji.

Obavezni elementi prema vrsti dokumenta

Ova tablica prikazuje kako se obvezni elementi računa razlikuju ovisno o vrsti poslovne situacije, o tome kome se račun izdaje i u kojem poreznom režimu.

Razlika je između:

eRačuna, gdje su naglasak i na identifikaciji kupca i strukturiranim podacima
fiskaliziranog računa u krajnjoj potrošnji, gdje su presudni fiskalni elementi poput JIR-a, ZKI-a i vremena izdavanja
računa poduzetnika izvan sustava PDV-a, gdje se umjesto PDV-a navodi pravni temelj oslobođenja
prekograničnih transakcija, gdje se primjenjuju posebna pravila (PDV identifikacijski broj, oslobođenja ili prijenos porezne obveze)

Bitno je napomenuti kako ne postoji jedan univerzalni račun za sve situacije, već se struktura i obvezni podaci prilagođavaju vrsti transakcije, poreznom statusu i zakonskom okviru u kojem poduzetnik posluje.

Osnovni elementi jesu isti, ali se ovisno o kontekstu nadopunjuju dodatnim podacima koji osiguravaju poreznu ispravnost i usklađenost s propisima.

Vrste računa prema načinu plaćanja i poslovanju

Račun se u poslovanju može promatrati iz više perspektiva, ovisno o tome kako se koristi u poslovnom procesu. Najčešće se razlikuje prema njegovoj ulozi u poslovanju te prema načinu plaćanja i fiskalnom tretmanu.

Vrste računa prema ulozi u poslovanju

Ulazni račun

Ulazni račun je račun koji poduzetnik prima od dobavljača. U računovodstvu predstavlja ulaz u evidenciju troška, obveze prema dobavljaču i, kada su ispunjeni uvjeti, prava na odbitak pretporeza.

Izlazni račun

Izlazni račun je račun koji poduzetnik izdaje kupcu. U računovodstvu predstavlja prihod i eventualnu obvezu PDV-a.

Vrste računa prema načinu plaćanja i fiskalizaciji

Fiskalizirani račun u krajnjoj potrošnji

To je račun izdan građanima, odnosno potrošačima, koji podliježe fiskalizaciji u B2C segmentu. Prema Zakonu o fiskalizaciji, promet u krajnjoj potrošnji nije vezan samo uz gotovinu, nego uz izdavanje računa krajnjim potrošačima neovisno o načinu naplate. Za potrebe fiskalizacije račun mora, uz opće porezne podatke, sadržavati i vrijeme izdavanja, oznaku operatera, oznaku načina plaćanja, JIR, ZKI i QR kod.

Transakcijski račun

U ovome kontekstu to nije zasebna “vrsta računa” u računovodstvenom smislu, nego oznaka načina plaćanja na računu. Zakon o fiskalizaciji izričito navodi “transakcijski račun” kao jednu od oznaka načina plaćanja. U B2C prometu i račun plaćen na transakcijski račun može biti fiskalizirani račun u krajnjoj potrošnji.

Vrste računa prema poslovnom procesu

Račun

Račun je temeljni poslovni dokument kojim se zaračunava isporučena roba ili usluga. Njegov sadržaj definiran je Zakonom o PDV-u, a predstavlja osnovu za obračun poreza i evidentiranje prihoda.

U digitalnom poslovanju račun postoji kao strukturirani dokument (eRačun), koji omogućuje automatsku obradu i razmjenu između sustava.

Račun za predujam (avansni račun)

Račun za predujam izdaje se u situacijama kada kupac plaća unaprijed, prije same isporuke robe ili usluge. Ovdje se ne radi o predračunu, već o pravom računu u smislu poreznih propisa. To znači da se takav račun evidentira u poslovnim knjigama i može stvarati obvezu obračuna PDV-a. Nakon realizacije isporuke izdaje se konačni račun koji uzima u obzir već primljeni predujam.

Knjižno odobrenje (odobrenje)

Knjižno odobrenje koristi se kada je potrebno naknadno smanjiti iznos već izdanog računa. Najčešće se primjenjuje u situacijama poput odobravanja rabata, povrata robe ili rješavanja reklamacija. On predstavlja korekciju postojećeg poslovnog odnosa bez potrebe za potpunim poništenjem računa.

Storno račun

Storno račun koristi se kada je potrebno potpuno poništiti prethodno izdani račun. Za razliku od knjižnog odobrenja koje djelomično ispravlja iznos, storno račun u cijelosti neutralizira učinak originalnog računa. Primjenjuje se u slučajevima kada je račun izdan pogrešno ili kada do poslovne transakcije u konačnici nije došlo.

Više o tome pročitajte u našem blogu o stornu računa.

Kako izdati račun (fakturu)?

Izdavanje računa temeljni je poslovni proces koji izravno utječe na evidentiranje prihoda, obračun poreza i naplatu. Bez obzira na način izdavanja, svaki račun mora sadržavati sve zakonom propisane elemente i biti usklađen s poreznim i računovodstvenim pravilima.

Način izdavanja računa se posljednjih godina značajno promijenio. Tradicionalni pristupi, poput ručne izrade računa u Wordu ili Excelu, više ne odgovaraju zahtjevima zakonodavnog okvira. S uvođenjem obveznog eRačuna u poslovanju, račun se više ne promatra kao dokument koji se može proizvoljno kreirati, već kao strukturirani skup podataka koji mora biti generiran i razmijenjen kroz odgovarajući sustav.

Danas se izdavanje i obrada računa provode kroz različite aplikacije i softverska rješenja koja omogućuju automatsko generiranje obveznih elemenata, povezivanje računa s poslovnim događajem te slanje i zaprimanje kroz definirane digitalne kanale.

Promjena koja je došla primjenom fiskalizacije 2.0, nije samo u načinu izdavanja, već u činjenici da je račun postao dijelom šireg digitalnog ekosustava. Podaci se više ne obrađuju ručno, već se razmjenjuju između sustava, evidentiraju u stvarnom vremenu i koriste za daljnju obradu u računovodstvu i administraciji poslovanja.

Jedna od takvih aplikacija je mer, koja omogućuje izdavanje i upravljanje računima u skladu s važećim zakonskim okvirom, uključujući fiskalizaciju i eIzvještavanje.

Rokovi za izdavanje računa

Rok za izdavanje računa i dalje se određuje prema pravilima Zakona o PDV-u, ali se od 2026. više ne može promatrati izolirano. Uz pitanje kada račun mora biti izdan, danas je jednako važno u kojem obliku se izdaje te koje obveze slijede nakon izdavanja.

U tom smislu potrebno je razlikovati tri razine:

Prema Zakonu o PDV-u, račun se mora izdati za B2B transakcije i za primljene predujmove, dok je rok do 15. dana u mjesecu nakon isporuke izričito propisan samo za određene prekogranične transakcije unutar Europske unije.

Za većinu tuzemnih B2B isporuka ne postoji jedinstveni zakonski rok, ali se u praksi i prema tumačenjima Porezne uprave očekuje da se račun izda bez odgode nakon nastanka poslovnog događaja. Kod predujmova vrijedi pravilo da se račun izdaje u trenutku primitka uplate, uz iznimku kada se konačni račun izda unutar istog PDV razdoblja.

S uvođenjem Fiskalizacije 2.0 dolazi do promjene, što znači da za određene transakcije više nije dovoljno samo izdati račun, već on mora biti izdan kao strukturirani eRačun i kao takav biti pravilno uključen u sustav fiskalizacije i izvještavanja. To znači da trenutak izdavanja računa ujedno postaje trenutak njegove fiskalizacije, dok se za zaprimljene račune i dodatne statuse (npr. odbijanje ili naplata) uvode dodatni rokovi izvještavanja prema Poreznoj upravi .

To posljedično dovodi do situacije u kojoj, iako PDV zakon ne propisuje jedinstveni rok za sve domaće transakcije, poduzetnik ipak mora postupati u vrlo kratkim rokovima kako bi ispunio obveze koje proizlaze iz fiskalizacije i digitalnog izvještavanja. Zato se izdavanje računa danas promatra kao dio šireg digitalnog procesa, a ne kao samostalna administrativna radnja.

Fiskalizacija računa/eRačuna

Fiskalizacija je postupak kojim se podaci o računu dostavljaju Poreznoj upravi radi kontrole prometa i sprječavanja poreznih nepravilnosti.

U dosadašnjem sustavu, fiskalizacija je bila primarno vezana uz račune izdane u krajnjoj potrošnji, odnosno prema građanima. Takvi računi morali su sadržavati dodatne elemente poput jedinstvenog identifikatora računa (JIR), zaštitnog koda izdavatelja (ZKI), vremena izdavanja i oznake operatera.

S novim zakonskim okvirom u 2026. godini, došlo je do značajnih promjena. Fiskalizacija se proširila i na poslovanje između poduzetnika, pri čemu eRačun postaje osnovni instrument razmjene i izvještavanja. Time se račun u potpunosti integrirao u digitalni sustav u kojem se podaci razmjenjuju automatski, bez potrebe za ručnim unosom.

Za poduzetnike to znači da račun više nije samo PDF dokument koji se izdaje i šalje kupcu, već dio šireg sustava koji uključuje razmjenu podataka, porezno izvještavanje i digitalnu arhivu. Upravo zbog toga način izdavanja, oblik računa i sustav kroz koji se šalje postaju jednako važni kao i njegov sadržaj.

Moglo bi vas zanimati...

Mora li svaki poduzetnik izdavati eRačune od 2026.?

Ne. Od 1. siječnja 2026. obveza izdavanja eRačuna vrijedi za poduzetnike u sustavu PDV-a u domaćim B2B transakcijama. Ostali poduzetnici, a to su uglavnom paušalni obrtnici tada imaju obvezu zaprimanja, dok obveza izdavanja za njih počinje od 2027. godine.

Što se događa ako račun nije fiskaliziran?

Račun koji nije pravilno fiskaliziran smatra se neispravnim u poreznom smislu. To može dovesti do problema u evidenciji, obračunu PDV-a i potencijalnih kazni u poreznom nadzoru.

Je li predračun isto što i račun za predujam?

Ne. Predračun je informativni dokument i nema poreznu snagu. Račun za predujam je stvarni račun koji se evidentira u poslovnim knjigama i može stvarati obvezu obračuna PDV-a.

Mora li račun uvijek sadržavati podatke o kupcu?

Ne u svim slučajevima. Kod krajnje potrošnje (B2C) fokus je na fiskalnim elementima računa. Podaci o kupcu obavezni su kada se račun izdaje za poslovne svrhe (B2B ili R1 račun).

Što znači oznaka načina plaćanja na računu?

Oznaka načina plaćanja (gotovina, kartica, transakcijski račun i sl.) obavezni je element u fiskalizaciji. Važno je razumjeti da i račun plaćen putem transakcijskog računa može biti fiskaliziran, ovisno o vrsti transakcije.

Mogu li naknadno izdati račun za staru isporuku?

Tehnički je moguće, ali nije preporučljivo. Odgađanje izdavanja računa može uzrokovati probleme u PDV evidenciji, izvještavanju i naplati, posebno u kontekstu fiskalizacije i eIzvještavanja.

Kako ispraviti pogrešno izdani račun?

Ovisno o situaciji, koristi se knjižno odobrenje ili storno račun. Knjižno odobrenje služi za djelomične ispravke (npr. popust), dok se storno koristi za potpuno poništenje računa.

Odnosi li se fiskalizacija samo na gotovinu?

Ne. Novi sustav fiskalizacije proširuje se i na poslovanje između poduzetnika. Fiskalizacija više nije vezana samo uz gotovinsko plaćanje, već uz razmjenu računa i izvještavanje u digitalnom obliku.

Koja je razlika između R1 i običnog računa?

R1 račun je račun koji sadrži podatke o kupcu (naziv, adresu, OIB) i koristi se za poslovne svrhe. “Obični” račun u krajnjoj potrošnji ne mora sadržavati te podatke, već naglasak ima na fiskalnim elementima.

Mogu li naknadno mijenjati već izdani račun?

Ne izravno. Račun se ne smije “prepisivati”. Ispravci se rade kroz knjižno odobrenje (djelomična korekcija) ili storno račun (potpuno poništenje).