Financijski izvještaji: kako ih čitati i zašto su važni?

Financijski izvještaji su temelj svakog ozbiljnog uvida u poslovanje. Oni nisu sami sebi svrha, već strukturirani prikaz financijskog položaja, uspješnosti poslovanja i sposobnosti poduzeća da dugoročno stvara vrijednost i podmiruje svoje obveze.

U ovom blogu objašnjavamo osnovne financijske izvještaje koji se koriste u praksi i u bonitetnim analizama. Fokus nije na računovodstvenoj teoriji, već na razumijevanju što pojedini izvještaj prikazuje, koje informacije možemo iz njega vidjeti i kako se ti podaci koriste u donošenju poslovnih odluka.
Cilj je omogućiti korisnicima da financijske izvještaje ne doživljavaju kao formalne podatke, već kao alat za procjenu stabilnosti, rizika i realne slike poslovanja.

Ukratko

Financijski izvještaji su standardizirani prikaz imovine, obveza, kapitala, rezultata i novčanih tokova poduzeća, a njihov sadržaj propisuje Zakon o računovodstvu.
Puni set čine bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, izvještaj o novčanim tokovima, izvještaj o promjenama kapitala i bilješke. Mikro i mali poduzetnici sastavljaju samo bilancu, račun dobiti i gubitka i bilješke.
Godišnje financijske izvještaje poduzetnici predaju FINA-i: za statističke potrebe do 30. travnja, a za javnu objavu najkasnije šest mjeseci nakon završetka poslovne godine.
Objavljeni izvještaji hrvatskih tvrtki besplatno su dostupni u Registru godišnjih financijskih izvještaja (RGFI) na stranicama FINA-e.
Za procjenu poslovnog partnera izvještaje treba čitati zajedno, uz bonitetnu ocjenu i aktualne podatke o blokadama.

Bitni aspekti

Financijski izvještaji i elementi financijskih izvještaja

Velik broj poduzetnika u osnivanje poduzeća ulazi samo s fokusom na osnovnu djelatnost, no vrlo brzo shvate da je za kvalitetno donošenje poslovnih odluka nužno razumjeti i računovodstvene podatke. Financijski izvještaji predstavljaju završnu fazu financijskog računovodstva i osnovni su izvor informacija o financijskom položaju i uspješnosti poslovanja.

Radi se o strukturiranim izvještajima koji pružaju cjelovit pregled imovine, obveza, kapitala, rezultata poslovanja i sposobnosti poduzeća da dugoročno stvara novac. Oni se temelje na obrađenim podacima iz prošlih poslovnih događaja i moraju istinito i fer prikazivati financijsku situaciju, uspješnost poslovanja i novčanu održivost poduzeća.

Za razliku od izvještaja upravljačkog računovodstva i računovodstva troškova, koji služe internom planiranju, kontroli i analizi, financijski izvještaji primarno su namijenjeni vanjskim korisnicima (investitorima, poslovnim partnerima, financijskim institucijama i drugim zainteresiranim stranama koje na temelju njih procjenjuju stabilnost i pouzdanost poslovanja).

Financijski izvještaji su standardizirani, što omogućuje usporedivost podataka među poduzećima i kroz vrijeme. U Republici Hrvatskoj njihov sadržaj i struktura propisani su u skladu sa smjernicama Europske unije, primjenom međunarodnih i nacionalnih računovodstvenih standarda (MSFI/MRS i HSFI), a definirani su Pravilnikom o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja.

Veliki poduzetnici i subjekti od javnog interesa primjenjuju Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI), a mikro, mali i srednji poduzetnici Hrvatske standarde financijskog izvještavanja (HSFI).

Financijski izvještaji obuhvaćaju sljedeće elemente:

Bilancu – izvještaj o financijskom položaju
Račun dobiti i gubitka (RDG), uključujući izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti
Izvještaj o novčanim tokovima
Izvještaj o promjenama kapitala
Bilješke uz financijske izvještaje

Svaki od ovih izvještaja pruža drugačiji, ali međusobno povezani uvid u poslovanje te zajedno čine temelj za financijsku analizu i bonitetnu procjenu.

Tko mora sastavljati financijske izvještaje i do kada?

Financijske izvještaje sastavljaju poduzetnici koji su obveznici Zakona o računovodstvu: trgovačka društva poput d.o.o.-a i j.d.o.o.-a te druge pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobit. Obrtnici i obrtnici paušalisti koji plaćaju porez na dohodak nisu obveznici tog zakona pa ne predaju godišnje financijske izvještaje.

Opseg izvještaja ovisi o veličini poduzetnika. Veličina se određuje prema podacima na zadnji dan godine koja prethodi poslovnoj godini, a poduzetnik pripada kategoriji ako ne prelazi dva od tri granična pokazatelja:

Veličina	Ukupna aktiva	Prihod	Prosječan br. radnika	Što sastavlja	Standardi
Mikro	do 450.000 €	do 900.000 €	do 10	bilancu, RDG i bilješke	HSFI
Mali	do 5.000.000 €	do 10.000.000 €	do 50	bilancu, RDG i bilješke	HSFI
Srednji	do 25.000.000 €	do 50.000.000 €	do 250	puni set izvještaja	HSFI
Veliki	više od 25.000.000 €	više od 50.000.000 €	više od 250	puni set izvještaja	MSFI

Izvor: Zakon o računovodstvu (NN 85/24, 145/24, 151/25, 59/26), članci 5., 16. i 18. Subjekti od javnog interesa uvijek se svrstavaju u velike poduzetnike.

Godišnje financijske izvještaje poduzetnici predaju FINA-i u Registar godišnjih financijskih izvještaja: za statističke i druge potrebe do 30. travnja, a za javnu objavu u roku od šest mjeseci nakon završetka poslovne godine (za kalendarsku godinu do 30. lipnja).

Godišnji financijski izvještaji čuvaju se trajno u izvorniku. Rokove čuvanja ostale dokumentacije pronađite u blogu Arhiviranje evidencije i rokovi čuvanja dokumentacije.

Bilanca ili Izvještaj o financijskom položaju

Bilanca ili Izvještaj o financijskom položaju je financijski izvještaj koji daje sustavan pregled imovine, obveza i kapitala poduzeća na određeni dan. Prikazuje financijski položaj poduzeća u točno određenom trenutku, zbog čega joj je glavna karakteristika statičnost.

Za razliku od izvještaja koji prikazuju poslovanje kroz razdoblje, bilanca predstavlja presjek stanja i odgovara na pitanje u kakvom se financijskom položaju poduzeće nalazi na točno određeni dan.

Bilanca se sastoji od dva osnovna dijela:

Aktiva – imovina poduzeća, odnosno resursi kojima poduzeće raspolaže
Pasiva – izvori financiranja te imovine, odnosno obveze i kapital

Aktiva

Aktiva je imovina poduzeća, odnosno resursi kojima to poduzeće raspolaže i koje koristi u svakodnevnom poslovanju. Riječ je o sredstvima koja su rezultat prošlih poslovnih događaja i od kojih se očekuje buduća ekonomska korist.

U bilanci se aktiva prikazuje prema likvidnosti, odnosno prema brzini kojom se pojedini oblici imovine mogu pretvoriti u novac. Zbog toga se imovina u bilanci razvrstava na dugotrajnu imovinu i kratkotrajnu imovinu.

Pasiva

Pasiva prikazuje izvore financiranja imovine, odnosno način na koji je imovina poduzeća financirana. Obuhvaća kapital, kao vlastiti izvor financiranja, te obveze, kao tuđe izvore financiranja.

U bilanci se pasiva razvrstava prema ročnosti i sigurnosti izvora financiranja, čime se dobiva uvid u stabilnost financijske strukture poduzeća. Kapital predstavlja dugoročan i trajan izvor financiranja, dok obveze ukazuju na zaduženost i buduće novčane obveze poduzeća.

Računovodstvena jednadžba za bilancu

Bilanca se temelji na osnovnoj računovodstvenoj jednadžbi:

Imovina = Obveze + Kapital

Ova jednadžba osigurava ravnotežu bilance i jasno povezuje imovinu s izvorima njezina financiranja. Svaka promjena u poslovanju mora se odraziti na barem dvije bilančne stavke, pri čemu se ravnoteža bilance uvijek mora očuvati.

Kako se bilanca koristi u poslovanju?

Bilanca je jedan od osnovnih alata za procjenu:

likvidnosti i sposobnosti podmirivanja obveza
zaduženosti i strukture financiranja poduzeća
financijske stabilnosti i dugoročne održivosti poslovanja

Zbog toga je temeljni izvor podataka u bonitetnim izvještajima, kreditnim analizama i procjeni poslovnog rizika.

Sastavljanje bilance

Poduzetnici su zakonski obvezni sastavljati bilancu na kraju poslovne godine, no ona se često izrađuje i tijekom godine, na primjer za potrebe kreditiranja, prijava na natječaje ili internog praćenja poslovanja.

Bilanca se kontinuirano mijenja, jer se svaka poslovna transakcija odražava na stanje imovine, obveza ili kapitala. Zbog toga je bilanca živi dokument koji se mijenja kako se mijenja i poslovanje.

Račun dobiti i gubitka (RDG) ili Izvještaj o dobiti

Račun dobiti i gubitka prikazuje uspješnost poslovanja poduzeća u određenom razdoblju kroz odnos ostvarenih prihoda i rashoda te konačni rezultat poslovanja, odnosno, dobit ili gubitak.

Za razliku od bilance, koja prikazuje stanje na određeni dan, RDG pokazuje kako je poduzeće poslovalo kroz vrijeme, najčešće tijekom poslovne godine.

U računu dobiti i gubitka prikazani su:

prihodi ostvareni poslovanjem
rashodi nastali u istom razdoblju
rezultat poslovanja, odnosno dobit ili gubitak

Ako su prihodi veći od rashoda, poduzeće ostvaruje dobit. Ako su rashodi veći od prihoda, nastaje gubitak. Ostvarena dobit povećava kapital poduzeća, dok gubitak dovodi do smanjenja kapitala.

RDG jasno ukazuje na profitabilnost i operativnu uspješnost poslovanja, ali sam po sebi nije dovoljan za potpunu sliku financijskog stanja.

Isto tako, račun dobiti i gubitka ne prikazuje kretanje novca. Poduzeće može iskazivati dobit, a da pritom:

nije naplatilo potraživanja od kupaca
nema dovoljno raspoloživih sredstava za podmirenje obveza

Zbog toga se stvarna uspješnost poslovanja ne može procjenjivati isključivo na temelju RDG-a, već ga je nužno promatrati zajedno s bilancom i izvještajem o novčanim tokovima.

Upravo zato se kupce isplati pratiti i nakon slanja računa. merBIZ za svaki poslani eRačun tijekom valute plaćanja automatski provjerava je li kupac u blokadi i javlja vam ako jest.

Struktura RDG-a

U skraćenom obliku, račun dobiti i gubitka sastoji se od:

POSLOVNI PRIHODI
POSLOVNI RASHODI
FINANCIJSKI PRIHODI
FINANCIJSKI RASHODI
OSTALI – IZVANREDNI PRIHODI
OSTALI – IZVANREDNI RASHODI
UKUPNI PRIHODI
UKUPNI RASHODI
DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA
POREZ NA DOBIT
DOBIT (GUBITAK) NAKON OPOREZIVANJA

Ova struktura omogućuje uvid u to iz kojih izvora poduzeće ostvaruje prihode i gdje nastaju troškovi.

Metode sastavljanja RDG-a

Račun dobiti i gubitka može se sastavljati primjenom različitih metoda koje se razlikuju u načinu prikaza troškova, ali daju isti poslovni rezultat:

metoda prirodnih vrsta troškova (metoda ukupnih troškova)
metoda prodanih učinaka (funkcijska metoda)

Odabrana metoda ne utječe na visinu dobiti ili gubitka, već na način prezentacije podataka.

Poduzetnici su zakonski obvezni sastavljati i objavljivati račun dobiti i gubitka jednom godišnje. Struktura izvještaja i primijenjeni standardi propisani su zakonom, uz primjenu međunarodnih ili nacionalnih računovodstvenih standarda (MSFI/MRS ili HSFI).

Zašto je RDG važan u poslovanju?

Račun dobiti i gubitka temelj je za analizu:

profitabilnosti
operativne uspješnosti
poslovnih trendova

Na temelju podataka iz RDG-a izvode se brojni poslovni pokazatelji poput marži, EBIT-a i EBITDA-e.

Izvještaj o novčanim tokovima

Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje kretanje novca i novčanih ekvivalenata u određenom razdoblju te daje uvid u stvarni novčani položaj društva i njegovu sposobnost podmirivanja obveza.

Za razliku od računa dobiti i gubitka, koji se temelji na obračunskim kategorijama, ovaj se izvještaj temelji isključivo na novčanim kategorijama, tj. onome što je stvarno naplaćeno i plaćeno i zbog toga je ključan za razumijevanje likvidnosti poslovanja.

Izvještaj prikazuje:

novčane primitke
novčane izdatke
novčani tok u promatranom razdoblju

Poduzeće može iskazivati dobit u RDG-u, a istodobno imati problema s likvidnošću ako novac nije naplaćen ili je vezan u potraživanjima i zalihama. Upravo zato se izvještaj o novčanim tokovima ne promatra izolirano, već kao dopuna RDG-u i bilanci.

Negativan novčani tok ne mora nužno značiti problem ako društvo raspolaže dostatnim sredstvima iz prethodnih razdoblja. Međutim, dugotrajno negativni novčani tokovi upućuju na povećani rizik nelikvidnosti.

Klasifikacija novčanih tokova

Novčani tokovi razvrstavaju se prema vrsti aktivnosti na:

poslovne aktivnosti – novac koji proizlazi iz osnovne djelatnosti poduzeća
investicijske aktivnosti – novčani tokovi povezani s ulaganjima u dugotrajnu imovinu i financijska ulaganja
financijske aktivnosti – novčani tokovi povezani sa zaduživanjem, otplatom kredita i promjenama kapitala

Ova podjela omogućuje nam da shvatimo odakle novac dolazi i za što se koristi.

Metode sastavljanja izvještaja

Izvještaj o novčanim tokovima može se sastavljati na dva načina:

direktna metoda – prikazuje bruto novčane primitke i izdatke po vrstama aktivnosti
indirektna metoda – polazi od dobiti ili gubitka te se provode korekcije za nenovčane stavke i promjene u obrtnoj imovini

Kao i kod RDG-a, obje metode dovode do istog novčanog toka, a razlika je isključivo u načinu prezentacije podataka.

Kako se izvještaj koristi u poslovanju?

Izvještaj o novčanim tokovima važan je za procjenu:

likvidnosti poslovanja
sposobnosti podmirivanja obveza
održivosti poslovnog modela

U bonitetnim analizama i financijskom upravljanju često ima veću težinu od same dobiti, jer pokazuje stvarnu financijsku stabilnost poslovanja.

Izvještaj o novčanim tokovima ne zamjenjuje bilancu niti račun dobiti i gubitka, već ih nadopunjuje. Tek zajedničkim promatranjem sva tri izvještaja moguće je dobiti cjelovitu sliku poslovanja.

Izvještaj o promjenama kapitala

Izvještaj o promjenama kapitala prikazuje strukturu kapitala poduzeća i sve promjene koje su na njemu nastale tijekom određenog razdoblja. U ovom izvještaju evidentiraju se promjene na stavkama kapitala koje proizlaze iz poslovanja i odluka vlasnika. Najčešće uključuju:

ostvarenu neto dobit ili gubitak
dodatna ulaganja vlasnika
izglasane i isplaćene dividende
promjene revalorizacijskih rezervi
promjene računovodstvenih politika i ispravke prethodnih razdoblja

Uloga izvještaja u analizi poslovanja

Izvještaj o promjenama kapitala omogućuje uvid u:

politiku raspodjele dobiti
odnos između reinvestiranja i isplate vlasnicima
stabilnost i dugoročnu održivost kapitalne strukture

U bonitetnim analizama važan je jer pokazuje na koji se način kapital gradi i koristi, te u kojoj se mjeri poslovanje oslanja na vlastite izvore financiranja.

Ovaj izvještaj tako nadopunjuje račun dobiti i gubitka, koji pokazuje ostvareni rezultat i bilancu, koja prikazuje stanje kapitala na određeni dan. Izvještaj o promjenama kapitala objašnjava što se između ta dva trenutka dogodilo s kapitalom i zašto se njegova struktura promijenila.

Bilješke uz financijske izvještaje

Bilješke uz financijske izvještaje predstavljaju detaljniju razradu i objašnjenje stavaka prikazanih u temeljnim financijskim izvještajima – bilanci, računu dobiti i gubitka, izvještaju o novčanim tokovima i izvještaju o promjenama kapitala.

One sadrže dodatna objašnjenja iznosa prikazanih u financijskim izvještajima te pružaju kontekst potreban za njihovo pravilno razumijevanje i tumačenje.

Bilješke najčešće uključuju:

objašnjenja računovodstvenih politika i metoda procjene
dodatne informacije o pojedinim stavkama imovine, obveza, prihoda i rashoda
pojašnjenja značajnih promjena, izvanrednih događaja i procjena

Sadržaj i opseg bilješki propisani su računovodstvenim standardima (MSFI/MRS i HSFI).

Bilješke omogućuju razumijevanje kako su pojedini iznosi nastali, koje su pretpostavke korištene i koji rizici mogu utjecati na buduće poslovanje. Bez njih, financijski izvještaji daju samo brojčanu sliku, ali ne i potpunu informaciju.

U bonitetnim analizama i procjeni poslovnog rizika bilješke su nezamjenjive jer otkrivaju podatke koji nisu vidljivi iz samih tablica.

Veza između financijskih izvještaja

Financijski izvještaji ne mogu se promatrati izolirano, već kao međusobno povezani sustav informacija. Račun dobiti i gubitka prikazuje rezultat poslovanja u određenom razdoblju, izvještaj o novčanim tokovima pokazuje stvarno kretanje novca, dok bilanca objedinjuje njihove učinke u financijsko stanje poduzeća na određeni dan.

Tek kombiniranim tumačenjem ovih izvještaja moguće je dobiti realnu sliku poslovanja, procijeniti likvidnost, stabilnost i dugoročnu održivost poduzeća. Upravo zato su financijski izvještaji temelj bonitetnih analiza i alat za donošenje poslovnih odluka.

Gdje pronaći financijske izvještaje drugih tvrtki?

Financijski izvještaji hrvatskih tvrtki javno su dostupni. Izvještaji predani za javnu objavu mogu se besplatno pregledati i preuzeti u Registru godišnjih financijskih izvještaja (RGFI – javna objava) na stranicama FINA-e, uz prethodnu registraciju korisnika.

Besplatni pristup ima ograničenja. Dnevno se može preuzeti do 50 dokumenata, izvještaji za prošlu godinu pojavljuju se tek nakon predaje, a usporedbu s drugim tvrtkama i praćenje kroz godine treba slagati ručno. Osnovne podatke o tvrtki, poput sjedišta, osoba ovlaštenih za zastupanje i temeljnog kapitala, možete provjeriti u sudskom registru.

Kako iz financijskih izvještaja procijeniti poslovnog partnera?

Prije prve suradnje ili veće isporuke s odgodom plaćanja u izvještajima partnera isplati se provjeriti pet stvari:

Prihodi i rezultat – kako su se kretali kroz posljednje dvije do tri godine (RDG).
Likvidnost – pokriva li kratkotrajna imovina obveze koje dospijevaju u idućih godinu dana (bilanca).
Struktura financiranja – oslanja li se poslovanje više na vlastiti kapital ili na posuđena sredstva (bilanca).
Novčani tok iz poslovnih aktivnosti – pretvara li se iskazana dobit u stvarni novac (izvještaj o novčanim tokovima).
Bilješke – postoje li sudski sporovi, dana jamstva ili značajni događaji nakon datuma bilance.

Financijski izvještaji pokazuju stanje do kraja prošle poslovne godine. Tvrtka koja je tada dobro poslovala danas može biti u blokadi, zato izvještaje uvijek dopunite aktualnim podacima o blokadama i bonitetnom ocjenom.

merBIZ objedinjuje financijske pokazatelje, bonitetnu ocjenu, status blokade i provjeru stečaja za hrvatske tvrtke na jednom mjestu, uz usporedbu s konkurencijom. Umjesto ručnog preuzimanja izvještaja dovoljno je upisati OIB.

*Većina informacija u ovom tekstu temelji se na materijalima prezentacije Financijski izvještaji i elementi financijskih izvještaja autora Hrvoja Perčevića, dostupnima na mrežnim stranicama Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sadržaj je dodatno prilagođen, strukturiran i interpretiran za potrebe praktičnog razumijevanja financijskih izvještaja te njihove primjene u bonitetnim analizama.

Moglo bi vas zanimati...

Koliko su financijski izvještaji pouzdani ako se temelje na prošlim podacima?

Financijski izvještaji temelje se na povijesnim poslovnim događajima, ali to ne umanjuje njihovu vrijednost. Analiza trendova kroz više razdoblja omogućuje procjenu stabilnosti, smjera poslovanja i potencijalnih rizika u budućnosti.

Mogu li dva poduzeća s istom dobiti imati potpuno različitu financijsku situaciju?

Da. Iako mogu iskazivati jednaku dobit, poduzeća se mogu znatno razlikovati po likvidnosti, zaduženosti i strukturi imovine. Zato se financijski izvještaji uvijek analiziraju zajedno, a ne izolirano.

Jesu li financijski izvještaji dovoljni za procjenu pouzdanosti poslovnog partnera?

Financijski izvještaji su osnova, ali sami po sebi nisu uvijek dovoljni. Za potpunu procjenu pouzdanosti često se kombiniraju s bonitetnim pokazateljima, informacijama o blokadama, poreznim dugovima i drugim relevantnim podacima.

Koliko često ima smisla analizirati financijske izvještaje?

Iako se službeni financijski izvještaji objavljuju jednom godišnje, njihova analiza ima smisla i češće, a osobito prije važnih poslovnih odluka poput sklapanja ugovora, suradnji ili kreditnih aranžmana.

Do kada se predaju godišnji financijski izvještaji?

Za statističke i druge potrebe godišnji financijski izvještaji predaju se FINA-i do 30. travnja. Za javnu objavu rok je šest mjeseci nakon završetka poslovne godine, što je za poduzetnike kojima se poslovna godina poklapa s kalendarskom 30. lipnja.

Gdje mogu besplatno vidjeti financijske izvještaje neke tvrtke?

U Registru godišnjih financijskih izvještaja (RGFI – javna objava) na stranicama FINA-e, gdje su izvještaji predani za javnu objavu dostupni bez naknade nakon registracije. Za brzi pregled boniteta, blokada i usporedbe s konkurencijom bez ručnog preuzimanja možete koristiti merBIZ.

Moraju li obrtnici predavati financijske izvještaje?

Ne, ako plaćaju porez na dohodak. Obrtnici i paušalisti vode evidencije prema poreznim propisima i ne predaju godišnje financijske izvještaje FINA-i. Obveza postoji samo za obrtnike koji su obveznici poreza na dobit, jer na njih se primjenjuje Zakon o računovodstvu.